• Start: 21/09/2016 00:00, 2 More
  • End: 21/09/2016 00:00

  • Start: 29/10/2016 00:00
  • End: 29/10/2016 00:00

Orig. naslov La vita è bella
Podaci (IT, 1997) 120'
Uloge Roberto Beninji, Nikoleta Braši
Režija Roberto Beninji
Mesto Svečana sala, Uzun Mirkova 1
Datum 28. i 29. oktobar 2016.
Vreme 10:00 (29/10) i 12:30 (28/10)
Program Festival italijanskog filma

Godina je 1939. i Gvido (Roberto Beninji), Jevrejin iz Italije, zaljubljuje se u učiteljicu Doru (Nikoleta Braši). On svojim šarmom i dovitljivošću pokušava da je osvoji, ali ona, ipak, ostaje sa nadobudnim verenikom, koji se priključio fašistima. Posle mnogo truda, Gvido dobija naklonost učiteljice Dore i njih dvoje se venčavaju. Njihov sin Đosue (Đorđo Kantarini) odrasta u vreme narastajućeg antisemitizma. Tokom rata, Gvido i Đosue bivaju uhapšeni i odvedeni u logor. Usred užasavajućih uslova u logoru, Gvido će nadmašiti sebe ubeđujući sina da njih dvojica učestvuju u igri u kojoj je glavna premija - tenk.

***

"Nedvojbena originalnost ovog filma, koji je izazvao različite, proturječne reakcije kritike i publike, proistječe iz oprečnosti teme i žanra kojemu pripada: riječ je o komediji koja tematizira strahote koncentracijskih logora, pri čemu dojam ostvaren sadržajem i Benignijevom glumom često zbunjuje i uznemiruje. Glumac jake, vizualno prepoznatljive, iako katkad izrazito iritantne geste, Benigni gotovo u cijelosti temelji strukturu filma na svojoj interpretaciji. Ta interpretacija, pojedina bizarna scenografska rješenja, sižejno dosta nemarno izvedena priča te komično uobličavanje nekih očigledno ozbiljnih situacija proizvode dojam nelagode i uznemirenosti jer granicu ozbiljnog i šaljivog premještaju u područje gledateljske spekulacije – mjesta na kojima se očekuje smijeh nisu obilježena, već ih gledatelj sam treba »prepoznati«. Uzevši u obzir izvanfilmski kontekst, ponajprije rasprave o mogućnosti umj. prikaza logorskog iskustva, film nadilazi tvrdnje kako te strahote nije moguće mimetički prezentirati. Djelo zbunjuje jednostavnošću i nedorečenošću te je – unatoč tome što ga je autor vjerojatno zamislio kao prošireni skeč djeteta i oca u kojemu komika proizlazi iz oprjeke stvarnog i izmišljenog –solidno ostvarenje koje je privuklo i posebnu pozornost kritičara psihoanalitičara. Film je nagrađen Oscarom za najbolji film, a R. Benigni za glavnu mušku ulogu."

T. Valentić, Filmski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003