• Start: 11/08/2016 00:00, 3 More
  • End: 11/08/2016 00:00

  • Start: 19/09/2016 00:00
  • End: 19/09/2016 00:00

  • Start: 03/11/2016 12:30
  • End: 03/11/2016 15:00

  • Start: 04/11/2016 10:00
  • End: 04/11/2016 12:30

Orig. naslov Otto e mezzo
Podaci (IT/FR, 1963) 138'
Uloge Marčelo Mastrojani, Klaudija Kardinale
Režija Federiko Felini
Mesto Svečana sala, Uzun Mirkova 1
Datum 3. i 4. novembar 2016.
Vreme 10:00 (4/11) i 12:30 (3/11)
Program Festival italijanskog filma

Slavni reditelj Guido Anselmi (Marčelo Mastrojani) budi se nakon teskobnog, klaustrofobičnog i akrofobičnog sna. Oporavlja se pred snimanje novoga filma, projekta koji ga ispunjava potpunom nesigurnošću. I dok teku završne pripreme za realizaciju filma o čijem sadržaju još uvijek dvoumi, njegovo stanje pogoršavaju nerazrešeni odnosi sa ženama – suprugom Luisom (Anuk Eme) i ljubavnicom Karlom (Sandra Milo). Producenti ga požuruju, kritičari ispunjavaju sumnjama, novinari su sve nasrtljiviji, pa se njegov doživljaj stvarnosti sve više prepliće sa snovima i vizijama, a sadašnjost s prošlošću...

***

"Jedan od najznačajnijih filmova o filmu (metafilmova), ujedno ostvarenje osobnog, dijelom autobiografskog, autorski ispovjednoga karaktera; naslov je izabran prema broju filmova koje je Fellini dotad režirao (šest cjelovečernjih, kao polovice uzete su jedna korežija i dvije epizode u omnibusima, te sam Osam i pol). Osnovnom strukturom izlaganja nastavlja se na mozaični Slatki život, a varira i dio njegove problematike (kriza identiteta, teškoće u komunikaciji s okolinom). Stilski predstavlja redateljev prijelaz u novu, izrazitije modernističku fazu započetu epizodom Napasti doktora Antonija u omnibusu Boccaccio 70 (1962). Fellini rabi vrlo složen postupak prepletanja realist. pristupa i stilizacije, liričnosti i groteske, prizora iz sadašnjosti i retrospekcijskih reminiscencija, zbiljskih sadržaja i onih u protagonistovoj mašti. Takvim pristupom tematizira, bogatije od drugih redatelja, sam film. kreativni proces: redatelj misli i stvara u »slikama« koje nisu stvarnost nego film. projekcija stvarnosti, snovi i vizije nisu zbiljska pojavna realnost, ali od nje mogu biti, svojom slikovnošću i simboličnošću, sadržajniji i dojmljiviji. Na svojevrstan način oni su i »istinitiji«, izražavaju podsvijest (u to se doba Fellini oduševio Jungom) u kojoj mogu biti pohranjeni i bitni problemi individue. Budući da je podsvijest ispunjena i libidinoznim sadržajima, seksualnost je, kao nešto teško spoznatljivo i tajnovito interferentna s film. invencijom. Te spoznaje, nadomak kojih se Guido nađe na kraju filma, dovode ga do izmirenja s okolinom, ali i postaju njegov motiv da snima novi film, iako mu je on još uvijek poprilična nepoznanica, upravo kao i vlastiti život. Protagonista, ujedno i fokalizatora zbivanja, s karakterističnom melankolijom tumači M. Mastroianni, kojega je kritika označila Fellinijevim glum. alter egom. Originalan, složeno strukturiran, izražajno vrlo bogat, s autorovim specifičnim darom zapažanja, film je bio gotovo aklamacijski prihvaćen, posebno stoga jer je u razdoblju trijumfa autorskog filma upozorio na mogućnosti autorova izravnijeg komuniciranja s publikom i u mediju igr. filma; Fellini je tim djelom postao »redatelj superzvijezda«. Film je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku (Fellini je nominiran za režiju), prvom nagradom na festivalu u Moskvi, u anketi londonskog International Film Almanacha proglašen je najuspjelijim filmom snimljenim između 1963. i 1988., a u anketama časopisa Sight & Sound od 1972. stalno je na listi deset najuspjelijih filmova svih vremena."

A. Peterlić, Filmski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003