• Start: 17/09/2016 00:00, 2 More
  • End: 17/09/2016 00:00

  • Start: 26/10/2016 00:00
  • End: 26/10/2016 00:00

Orig. naslov Il generale Della Rovere
Podaci (IT/FR, 1959) 132’
Uloge Vitorio de Sika, Hanes Mesemer
Režija Roberto Roselini
Mesto Svečana sala, Uzun Mirkova 1
Datum 26. i 27. oktobar 2016.
Vreme 10:00 (27/10) i 12:30 (26/10)
Program Festival italijanskog filma

U okupiranoj Đenovi 1943. jačaju aktivnosti pokreta otpora, ali se pojačavaju i nemačke odmazde. U takvoj situaciji, Emanuele Bardone (Vitorio de Sika), pretvarajući se da zna oficire Gestapoa, iznuđuje novac za otkupninu od familija uhapšenih. Nakon što ga nacistički oficir Miler (Hanes Mesemer) otkrije, prisiljava ga da pokuša, predstavljajući se kao italijanski general Dela Rovere (koji je ubijen, što pripadnici pokreta otpora ne znaju), otkriti identitet partizanskog vođe. Uvidevši hrabrost uhapšenih partizana, Bardone odbija Nemcima otkriti istinu i biva streljan...

***

"Nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji (ex aequo), film je u vrijeme premijere ocijenjen pozitivno, ali su kasnije revalorizacije prigovarale nerazrađenosti i artificijelnosti ambijenta (kao posljedici redateljeva neuspjeha u pokušaju rekonstrukcije ugođaja autentičnosti) u prvoj polovini filma. Takve su kritike znatno uspjelijom ocijenile drugu polovinu filma usredotočenu na psihol. mijenu protagonista (uživivši se u ulogu, umire kao heroj) u dojmljivu depresivnu ugođaju zatvora, s komornim scenama temeljenim na glum. interpretacijama te dinamično režiranom i emocionalno efektnom scenom prosvjeda zatvorenika zbog junakova strijeljanja. Film se, međutim, može tumačiti i kao Rossellinijev pokušaj redefiniranja neorealizma; ironičnim je elementima započeo demitologizaciju neorealističkih tema rata i fašizma, a svjesno artificijelni nastup V. De Sice (jednog od najpopularnijih tal. tumača junaka salonskih melodrama i komedija 1930-ih) dali su djelu i metafilmsku dimenziju, kako u kontekstu De Sicine glum. karijere, tako i na razini tematizacije odnosa iluzije i zbilje – Bardone postaje junak jer ga na kraju oblikuje životna uloga, pri čemu film sugerira i mogućnost da on glumi dokraja kako bi ta uloga bila što savršenija. U kontekstu Rosselinijevh stilskih sklonosti, film je značajan jer u njemu prvi put rabi zum, jedan od svojih omiljenih postupaka 1960-ih i 1970-ih. Scenarij je nominiran za Oscara."

B. Kragić, Filmski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003